27/09/2026
Vratio se naš pater Toma sa svoga hodočašća u Santiago de Compostelu, i uz mnoga prepričavanja svih događaja, osim svoga iskustva, poklonio nam je i sv. Jakova i školjkicu, i uz to prebacio na nas, kao iskru, radost svog pređenoga p**a… uz kavicu i priču, mnoge odlične odgovore na naša pitanja, ipak ostaje u zraku ono jedno pitanje… kad ćemo mi krenuti…
Ovaj sv. Jakov, školjkica i blagoslov ostaju u jednom kutku Palmera, kao podsjetnik za sve one koji su bili na tom putovanju, ali i za nas koji se tome još nismo odazvali…
Što je to Put sv. Jakova? Na to pitanje svako bi dao odgovor po svome iskustvu putovanja, ali jedan od čestih odgovora upravo je ovaj: -“ako želiš upoznati papu, hodočasti u Rim, ako želiš upoznati Boga hodočasti u Jeruzalem, a ako želiš upoznati samog sebe hodočasti u Santiago de Compostelu”-… to sam toliko p**a čula, i to od svakog onog tko se sa tog putovanja vratio kao nov čovjek… tamo upoznajemo sebe, upoznajemo svoje mogučnosti, svoju odlučnost, svoj strah, svoja očekivanja… tamo se nosimo sami sa sobom i tolikim pitanjima koja se nižu u našim mislima… hoda se puno, i isto toliko se ima vremena za preslagivanje svoje nutrine, -Bog i ja-, jedan na jedan… bude to jedno vrhunsko putovanje u Santiago, ali i u samog sebe!! Hvala pater Tomi na ovom podsjetniku, ovoj školjkici na čijim se -leđima- ponosno utisnuo križ. Svaki hodočasnik čuva “ovaj znak” u svojoj torbi.
I sada dok ovo pišem dolazi mi u misli još nešto, a to je naše ime… PALMER… to ustvari znaći -hodočasnik-, neki ste to već pročitali, neki čete sada prvi p**a… ali meni to sada odzvanja u mislima…
Ugodna večer svima dragi naši 🤎