19/11/2026
Za sve nas koji smo osjetili ovakav strah u životu.
I strah i očaj od toga da se takav strah ponovi.
Imala sam period u životu kada sam kroz tunele vozila s bočicom vode u krilu. Nije me bilo strah samo napadaja panike, nego i toga da nekoga ne povrijedim ako mi jako pozli. Nosila sam bočicu u krilu kako bih se, ako me počne hvatati nesvjestica, lupanje srca ili stezanje u želucu, mogla polijati po glavi.
Bilo je godina kada mi je svako putovanje avionom izazivalo tjedne muka. I ludila sam od straha u trenutku kad bi se zatvorila vrata i ja bih se osjetila kao da nikad više ne mogu van.
I kad nas on obavještava da smo na 10.000 m visine. A ja se raspadam od te informacije.
Bilo je i razdoblja kada sam na velike stadionske koncerte išla, ali sam stajala vrlo blizu izlaza. I pola koncerta provodila umirujući samu sebe.
I još stotine takvih užasa za mene.
Ono što je zajedničko je osećaj da nemam kontrole.
I to izaziva ogroman strah.
Ovaj nap**ak za savladavanje panike prvi je konkretan korak koji sam ikad dobila.
Tada je moj strah dobio ime. I dobila sam točne korake koje mogu slijediti.
Za mene je to bio spas.
Ja sam ih vrlo poslušno slijedila. Dan za danom i noć za noći. Preznojavala se slušala svoje srce i puštala da se to odvija.
I tako sam se naučila nositi s panikom. Puštati da se događa, umjesto da se grčevito borim protiv nje.
I s vremenom su napadaji postajali sve slabiji i rjeđi.
A možda je najveća promjena bila ta što sam ja sama postala ona koja možda utjecati na to.
Ona koja kaže:" U redu je, dođi, poznam te i ne možeš mi ništa. Znam da mi se ništa neće dogoditi"
Toliko puno vas mi je pisalo a nisam mogla naći ovaj papir ali sada kad napokon jesam jučer među starim papirima, jako rado ga ovdje dijelim.
I ako se prepoznaješ u nekom djelu,, želim da znaš: nisi jedini/a. I postoje načini da ne moraš zauvijek živjeti tako da ti strah ograničava koliko ćeš se usuditi živjeti. Podijeli. Možda dođe do onoga kome nužno treba.
S ljubavlju
M ❤️