22/09/2026
Srijeda, 23.09. Zadnji radni dan pred one viroze i odmore. Do slijedećeg radnog dana treba čekati 15 dana, što je puno kraće nego do nove godine. Do dočeka će trebati još 99 dana. Slijedeće, taj datum je u britanskoj vojsci zapisan crnim slovima; ili možda nekim drugim jer su sva slova po knjigama, uglavnom, crna; naime taj dan, 1338., je njihova mornarica poražena od francuskih kolega. Dobro, rat je potrajao 116 godina, pa su imali vremena za ispraviti. Problem im je bio to da je to bila prva pomorska bitka u kojoj je korišten barut, pa ih se stalno podsjeća na nemili dogadjaj. I drugo što bi htjeli zaboraviti, ali svako malo izleti, se desilo na isti dan 1950., u Koreji. Tad su Britanci opet ušli u povijesne knjige kao prvi koji su nakon onog velikog rata, nastradali od prijateljske vatre. Ono, satrao ih je američki pilot koji ih je zamijenio za Korejance. Mislim, nije da oni baš liče, ali se to, u brzini, iz daleka, baš i ne vidi. Vadio se; mislim ns US pilota; na to da mu radio nije radio. Ma, baš. Dakle, osim ćevapčića, ražnjića i pljeskavica, pilećih prsa i jetrica mi nudimo još gulaš s paštom, krumpirom ili palentom, maneštricu, paštu fažol s kobasicom, ragu i polpete, a kako je srijeda još i punjene paprike. I strudel, onaj kolač i rožadu. Da dodam, kad, tog 08.10., otvorimo, gulaš će bit s njokima i mljeveno meso s listovima kiselog kupusa, u budućem tekstu ćemo to, skraćeno, zvati sarme.