24/09/2026
1. KOLO (21.9.) – DAN PONEDJELJAK – IZVJEŠTAJ
Zakotrljala se dvadeseta sezona PubKviza KA47! Dvadeseta! Nekome bi ona bila razlog da zastane, pogleda unatrag, zahvali svima koji su bili dio p**a i uz prigodan video pusti neki epični poticajni bezvremenski hit kao Simply the Best, The Show Must Go On ili Bura. Mi smo umjesto toga u Ziggy dovukli 12 ekipa iz dana ponedjeljak, podijelili im papire i dva i pol sata ih ispitivali gdje je Bruno ovo ljeto bio na godišnjem, tko ima najveća muda u životinjskom svijetu i gdje su žene svojim muževima uskratile seks dok im ne poprave cestu. Dakle, jubilej dostojan institucije. Za (ne)regularnost natjecanja ponovno se svojim pitanjima pobrinuo dinamični duo Dalibor Brun, dvojac kod kojega se ne nikad ne zna hoće li oboriti novi rekord u količini teksta po pitanju, ali se zato iz bilo kojega dijela Ziggyja vrlo jasno vidi i zna gdje im završava ćela.
Kad nešto postoji dvadeset sezona, čovjek očekuje određenu zrelost. Institucije. Tradiciju. Stabilnost. Wimbledon ima jagode sa šlagom, Tour de France žutu majicu, Liga prvaka himnu, a PubKviz KA47 već godinama njeguje vlastiti običaj: barem jedna ekipa tijekom večeri mora pogledati konačne rezultate i zapitati se zašto se uopće trudila. Čast da svečano otvori jubilarnu sezonu pripala je ekipi Možda možda. Odigrali su sasvim dobar kviz. Zapravo, više nego dobar. Osvojili su 33,4 boda, četvrti najbolji rezultat od svih dvanaest ekipa. Ispred njih samo Kalibar, Škanjci i Vrele batine. A osvojili su koliko bodova za tablicu? Nula. Ni ono kurtoazno pola boda koje daješ Schmokljanima da ne idu doma baš sasvim praznih ruku. Nula. Jer preko p**a njih sjedio je Kalibar, koji je sva tri kruga bio taman toliko bolji koliko treba. Nije to bio masakr. Nitko nije plakao. Nije bilo potrebe zvati policiju, hitnu ili centar za socijalnu skrb. Bila su to tri mala, uredna poraza. Onako kako čovjeku ne propadne život odjednom, nego prvo uzme kredit, onda se oženi, a onda jednoga dana shvati da ima 47 godina i gleda cijene laminata u Pevexu.
Sličnu su čar sustava iskusili i Zekani koji su ukupno znali više od Ploča i izolatora, ali su svoju sreću rasporedili otprilike kao čovjek koji dvaput izgubi na kladionici 500 eura zbog golova u 96. minuti, a onda pronađe 10 eura u staroj jakni. S druge strane, Liskovci su protiv Šefljica na vrijeme napravili dovoljno da ih kasniji pad koncentracije ne košta pobjede. Šeflje su zato još jednom potvrdile da su neprikosnovene u pitanjima vezanima za pornografiju, B**M ili pak ona u kojima se na projektoru pojavi obnaženi muškarac iz suparničke ekipe. Kad se u istom kvizu postavi pitanje o shibariju i Bonny Blue, čovjek se već pita je li to slučajno sastavljen kviz ili ciljano stručno usavršavanje. Za iduće kolo ozbiljno razmatramo da im umjesto papira samo podijelimo povez za oči, konop i drogiranoga protivničkog kapetana pa da vidimo dokle njihova kreativnost zaista seže.
Najljepša priča prvoga ponedjeljka ipak su bile Zombi Spužvice. Ekipa je u međusezoni osakaćena nekim transferima koje će povjesničari jednoga dana vjerojatno smjestiti negdje između Bosmanova pravila i prodaje Aljaske, dok su određeni preostali članovi odlučili da je prvo kolo idealan trenutak za nepojavljivanje. I što su Spužvice napravile? Nisu otkazale, nisu molile odgodu i nisu izdale priopćenje u kojemu zahvaljuju navijačima na razumijevanju. Pojavile su se u dvočlanom girl power sastavu, sjele za stol i junački odradile cijeli kviz protiv četveročlanih protivnika. Čak su i njihovi protivnici Fala kaj ste došli zapljeskali i rekli im da fala kaj su došle. Jesu li skupile malo bodova? Jesu. Jesu li izgubile 3:0? Jesu. Ali kad vas je dvoje, svaki je bod praktički dvostruko vredniji, što je matematička tvrdnja koju nećemo dodatno provjeravati jer nam ovako savršeno odgovara. Uostalom, mnogo je časnije pasti s dvije žene na štitu, nego doći u punom sastavu i onda biti ponižen od Škanjaca.
Jer ako je Zombi Spužvicama opravdanje potrebno tražiti u elementarnoj demografiji, kod Osvete Schmokljana situacija je nešto složenija. Oni su se, koliko nam je poznato, pojavili. Imali su stol. Imali su kemijske olovke. Imali su više od dvoje ljudi. Postoje čak i svjedoci koji tvrde da su tijekom večeri međusobno razgovarali i zapisivali nekakve odgovore. Pa ipak su iz duela s Jedinim čistim pravim Škanjcima uspjeli izvući tek već spomenutih pola boda. Škanjci su, dakle, uzeli dva kruga, jedan je završio izjednačeno, a kod Schmokljana osveta je zasad više neki dugoročni strateški plan koji se tek marinira. No imajmo strpljenja. Iz pouzdanih izvora doznajemo da već prijete strašnom odmazdom negdje oko sedmoga kola, pod uvjetom da se tada poklope kategorije i dođe barem jedno pitanje o gljivama.
Vrele batine otvorile su sezonu pobjedom protiv Kordunashiansa, ali bez potrebe da se od toga odmah gradi nova dinastija, carstvo ili renesansa hrvatskoga kvizaštva. Kordunashiansi su uzeli prvi krug, Batine preostala dva i to je otprilike sve što zasad treba znati: dvije ekipe došle su igrati kviz, jedna je na kraju osvojila bod više u duelu i nitko zbog toga još nije dobio ulicu u Karlovcu.
Na kraju večeri na vrhu je, dakle, Kalibar, jedini s maksimalna četiri boda i s četiri kobasice u rukama (Cukini je nakon drugoga drugog seminarskog stupnja od jutra do mraka na Školi medijske kulture i Four River Film Festivala očito dosta kina), a dalje u poretku dovoljna je gužva da nakon jednoga kola apsolutno ništa ne možemo zaključiti, što nas naravno neće spriječiti da idućih sedam dana zaključujemo svašta. Možda možda razmišlja o smislu života i nepravednosti svemira, Zombi Spužvice dokazuju da za nastup nisu bitne brojke nego karakter, Schmokljani traže krivce u sustavu, protivnicima i retrogradnom Merkuru, a Šeflje se nadaju da će i sljedeći sastavljač razumjeti važnost kvalitetne zastupljenosti pornografije u općoj kulturi.
Drugim riječima, sve je opet normalno.
Dobro došli u 20. sezonu.
