30/01/2026
Postoje ljudi koji nisu samo dio jednog mjesta – oni jesu to mjesto.
Takva je bila Kadrija Arslanagić, naša voljena Kadra.
GOOOL je otvoren 1984. godine, u godini Olimpijade. Od tog dana pa decenijama kasnije, Kadra je bila tu – kuhala, vodila, dočekivala i ispraćala goste, ali prije svega spajala ljude.
Za stolovima GOOOL-a rađala su se prijateljstva, dogovarali poslovi, mirili ljudi. Ovdje su dolazili mladi, a vraćali se kao zreli ljudi. Sa supružnicima. Sa djecom.
Kadra je pamtila ljude – šta ko jede, kako pije kafu, gdje voli sjesti – i voljela ih onako kako se voli samo svoje.
Zato se u GOOOL nije dolazilo samo radi hrane, nego radi osjećaja da te neko čeka.
Dolazilo se radi Kadre.
Radila je i onda kada su godine govorile da je vrijeme za odmor, jer GOOOL nije bio posao – bio je život i mjesto susreta.
Danas GOOOL vodi njen unuk, a Kadra je i dalje tu – i bit će zauvijek tu: u pričama gostiju, u uspomenama i u svakom tanjiru koji izađe iz kuhinje.
Ostat će i čuveni Kadrin iftar u našem ramazanskom meniju, u prvom ramazanu koji dočekujemo bez Kadre.
Ostat će ljubav koju je usadila u svaki kutak restorana.
Hvala ti, voljena Kadro.
Na ljudima koje si spojila.
Na generacijama koje si ispratila.
Na toplini koju si ostavila svima nama.
GOOOL te pamti.
I nosi dalje.
